JUDITA MARKA MARULIĆA
500.
obljetnica prvog tiskanog izdanja
Marko Marulić (lat. Marcus Marulus, 1450-1524) nazvan je „ocem hrvatske književnosti“ zbog svojega epa Judita, prvoga hrvatskoga epa na narodnom jeziku, to jest prema Danteovu uzoru na "otmjenom pučkom jeziku" (volgare illustre). Ispjevao ga je godine 1501., a bio je prvi put tiskan u Mlecima 13. kolovoza 1521. Njegov naslov glasi: Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena. Judita sadrži 2126 dvanaesteraca u šest poglavlja. Glavni lik djela istoimena je biblijska junakinja koja spašava svoj narod od velike pogibelji, čime je autor želio osnažiti rodoljubni zanos vlastitoga naroda koji je u to doba bio izložen velikoj opasnosti najezdom osmanlija.
Jedan od samo dva sačuvana primjerka prvoga izdanja Judite, i to jedini kompletan, čuva Knjižnica Male braće u Dubrovniku. Datum prvotiska otkriva da smo u 500. godini od objave toga iznimno značajnoga djela za hrvatski jezik, književnost i kulturnu povijest uopće. Povodom te velike obljetnice hrvatske književnosti prof. Zvonko Pandžić priprema jubilarno i prvo kritičko izdanje Marulićeve Judite. U planu je i njezino predstavljanje javnosti baš na samu 500. obljetnicu, 13. kolovoza 2021. godine. Više pročitaj OVDJE: https://hkm.hr/kultura/zvonko-pandzic-o-zaboravljenim-i-zatajenim-hrvatskim-djelima-marka-marulica/
Marko Marulić je po mnogima i slikao, što odaju i crteži na nekim knjigama koje je on koristio. Neki od naših uvaženih povjesničara umjetnosti pripisuju mu i sliku sv. Nikole iz Pravilnika (statuta) splitskih pomoraca, kojeg čuva samostan Male braće. Pravilnik je iz godine 1521., iz iste godine kada je prvi put u Veneciji tiskana Judita, a sada je izložen u muzeju stare ljekarne. Zamislivo je i da je Marulić i svoj prvi ep na hrvatskom jeziku ukrasio crtežima. Prvotisak Judite ima crtež kojeg je vrlo vjerojatno napravio sam Marul. Crtež na 7. stranici, na početku prvog „libra“, sastoji se od tri dijela. Na prvom je zasigurno prikazana borba Hrvata protiv Turaka, na što upućuju šatori, a na drugom je Judita sa sluškinjom koja ispred svoje kuće promatra borbu. Na trećem dijelu crteža Judita je na koljenima i moli Boga da se njezin narod obrani. Da crtež nije posuđen iz neke druge knjige, nego da je napravljen baš za ovaj ep, potvrđuje Juditino ime tu napisano dva puta. Pa budući da je Marulić kao prvi ovu slavnu ženu uveo u književnost, vrlo lako je moguće da je i taj "mini strip" o njoj naslikao baš on. Druga mogućnost je manje vjerojatna, a ta je da je sam izdavač nekoga u Veneciji zadužio da u tri slike ilustrira to prvo hrvatsko djelo. A pretpostavka za takvu soluciju uključuje i nekoga tko je znao hrvatski jezik pa je sadržaj epa uspio sjajno ocrtati samo u tri slike. (fra Stipe Nosić, 2021.)
%20split.jpg)
Uz druge prigodne manifestacije koje se za obilježavanje obljetnicu prvotiska Marulove Judite, inicijativa je i Muzeja grada Splita koji će na temu Marulića organizirati izložbu za koju planira izradu faksimila prvog tiskanog izdanja Judite. To Marulićevo djelo, po kojem je Marulić prozvan „ocem hrvatske književnosti“, u tu svrhu skenirano je u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Marulić je još za života bio poznat po svojim latinskim djelima, ali Judita je njegova prva pjesma tiskana na hrvatskom jeziku i jedino njegovo djelo na hrvatskom koje je tiskano za vrijeme njegova života. Marulić je i prvi pisac uopće koji u književnosti koristi biblijsku junakinju Juditu koja spašava svoj narod od pogibelji, čime je u stvari htio osnažiti rodoljubni zanos vlastitog naroda pred opasnošću od osmanlija. Prvotisak Judite još je jednom bio objavljen kao faksimil, i to od JAZU 1950. u Zagrebu, što je doprinijelo da to Marulićevo djelo i u svijetu postane poznato i dobije na važnosti.
POUKE ZA ČESTIT ŽIVOT PO PRIMJERU SVETACA
Marulićeva knjiga Pouke za čestit život po primjerima svetaca, s latinskim naslovom De institutione bene vivendi per exempla sanctorum tiskana je prvi put u Veneciji 1506. Prvotisak toga djela također posjeduje samostan Male braće. Čini se da je riječ je primjerku kojeg je, prema novijim saznanjima, sam autor posjedovao, koristio i na njemu prije pet stoljeća pravio zabilješke. Knjiga vrijedi kao moralni priručnik kojemu je cilj etička izobrazba i ćudoredni odgoj. Autor je u njemu uglavnom tradicionalna teološka poimanja izložio na moderan način, pa u tom smislu pripada pokretu koji se zvao „devotio moderna“ (moderna pobožnost). Marulić je taj novi stil na sebi svojstven, kreativan i životan način, utkao u ovaj priručnik. Djelo je podijeljeno u šest knjiga sa sedamdeset i jednim poglavljem.
Riječ je o knjizi koja je za Marulićeva života tiskana još tri puta, a do danas čak šezdesetak puta. Ujedno je to u svijetu najčešće prevođeno djelo jednog Hrvata, čak i na japanski jezik još za vrijeme autorova života.
O PONIZNOSTI I SLAVI KRISTOVOJ
Samostan čuva i prvo izdanje Marulićeva djela De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj), tiskano u Veneciji 1519. Marulić ga je posvetio mletačkom senatoru Augustinu Muli, i to 21. ožujka 1518. Knjizi staroj više od pet stoljeća nedostaje samo naslovna stranica.
Vrijednost ovog primjerka je i u tome što sadrži zapise, vrlo vjerojatno, Marulovom rukom.
Osobni primjerak Marulićeva djela O poniznosti i slavi Kristovoj
Nedavno je u knjižnici Male braće u Dubrovniku među oko 1000 knjiga iz 16. stoljeća (tzv. cinquecentine) pronađen i jedan Marulićev prvotisak iz 1519. koji nije bio zaveden u starijim katalozima. Radi se o djelu De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj), na njemu su rukom zapisane i brojne rubne bilješke. Na zalistu novopronađene knjige je zapisan i jedan Marulićev latinski distih, a kako je utvrdio profesor Zvonko Pandžić iz Würzburga u Njemačkoj, to su dva početna stiha njegova epigrama O smrti (De morte). Taj epigram je prvi put objavio Giuseppe Praga 1936. prema jednom rukopisu koji se danas čuva u Zadru, a počinje ovako:
Illa ego terribilis mors cum discrimine nullo
Falce meto iuvenes et meto falce senes ...
(U prijevodu, znači: Strašna sam ona smrt koja bez ikakve razlike
srpom kosi i mlade i stare ...)
Rukopis iz Zadra daleko je mlađi od prvotiska iz 1519., pa Marulićev neobjavljeni distih nije mogao poznavati ili zapisati na prvotisak nitko osim njega samoga ili netko tko je bio uz njega. To je ona poveznica, zaključio je Pandžić, koja dokazuje da su Marulova tiskana djela sačuvana u knjižnici Male braće njegovi osobni primjerci koje spominje u svojoj oporuci iz 1521., kada je, naravno, posebno intenzivno razmišljao o smrti. Osim toga je istom rukom naširoko komentiran i primjerak Marulićeve knjige De institutione… (1506). iz Knjižnice Male braće, na hrptu su čak zapisani i inicijali .M.M., dok u oporuci stoji:
„Svećeniku Rogeriju Capogrossu neka se dade Anđeoska suma i moja dosada tiskana djelca: O čestitu životu po uzoru na svece (Institucija), Pedeset priča, Evanđelistar, nadalje knjiga O poniznosti i slavi Kristovoj (na njoj je zapisan spomenuti distih) i s njima moj Brevijar i moj Dijurnal (dva zadnja su očito bili rukopisi jer ih ne označava kao svoja „tiskana djelca“). Neka on obavi moj pokop, ako ne bi bio spriječen nekim razlogom.”
Pandžić je otkrio da je u samostanu Male braće sačuvana i spomenuta Anđeoska suma (Summa angelica) (sign. A 77). Tako je rukom naslovljeno djelo Nikole de Ausmo tiskano u Mletcima 1476., iako mu je ispravan tiskani naslov Supplementum Summae Pisanellae. Očito je Marulić osobno na predlistu zapisao taj naslov kada knjigu tako u oporuci zove, a vjerojatno je i oslikao brojne inicijale u njoj. Na prvom je listu i zapis drugom rukom da je knjiga nekoć pripadala samostanu sv. Marije na Poljudu (Iste liber pertinet loci sanctae Mariae de Paludi) kao i bilješka na hrvatskom: Pocine zivot od blazene Eufrozine divice. Primjer svete Eufrozine opisuje Marulić u svojoj knjizi De institutione…
Marulićev prijatelj i splitski kanonik Rogerio Capogrosso bio je inače povjerenik skradinskoga biskupa i papinskoga nuncija Tome Nigera (Mrčića) za njegovih čestih diplomatskih misija po Europi. Nigeru je Marulić oporučio Platonova djela u prijevodu Marsilija Ficina. Toma Niger i Rogerio Capogrosso su pokopani u samostanu na Poljudu, Niger u svoju vlastitu „tumbu“ a Capogrosso u obiteljsku. Tu je i „novissima tumba“ roda Marulića. Očito je Capogrosso poljudskim franjevcima ostavio svoje knjige, a samostanu je, kako je poznato, lijep dar ostavio i Niger, svoj portret koji je izradio glasoviti Lorenzo Lotto (1527.) i jednu povelju pape Lava X.
Od svojih tiskanih djela koja je Marulić oporučio Capogrossu samo jedno nije sačuvano kod franjevaca a to je knjiga Pedeset priča. Njegov Evanđelistar čuva se u samostanu na Poljudu, a sve druge knjige su u samostanu Male braće u Dubrovniku. A da ih je toliko završilo baš u tom samostanu, i to nakon što je za velikoga potresa 1667. izgorjela samostanska knjižnica, može se pretpostaviti da je zaslužan bio i jedan Splićanin, poznati bibliofil fra Inocent Čulić (1782–1852).
Čini se da je i prvotisak Judite sačuvan kod Male braće Marulićev osobni primjerak, jer Judita u vrijeme pisanja Marulićeve oporuke još nije bila tiskana nego dva mjeseca poslije (13. kolovoza 1521.), pa se zato u oporuci i ne spominje, ali je posve vjerojatno da je i nju dobio Rogerio Capogrosso, jer je on po posljednjoj želji oporučitelja trebao dobiti sva Marulova „tiskana djelca“. Marulić Capogrossu ostavlja i svoj Brevijar i Dijurnal (molitvenik). Taj njegov trojezični rukom pisani molitvenik, većim dijelom ipak prekrasnim i danas razumljivim hrvatskim jezikom, s molitvama, izlaganjima, prijevodima, himnima, citatima iz klasične i patrističke književnosti kao i napjevima (notama), također je sačuvan u jednom drugom samostanu Provincije sv. Jeronima. To je predmet aktualnoga znanstvenog rada prof. Pandžića.
Ova saznanja dolaze u vrijeme obilježavanja 500. obljetnice prvotiska Judite, koja je tek nedavno od nekoliko njemačkih, engleskih i američkih autora označena kao „foundational work of Croatian literature“. Tim povodom prof. Pandžić priprema kritičko i anastatičko izdanje Judite, prvoga i najpoznatijega hrvatskoga epa. Za očekivati je da će sve to skupa postati i novi poticaj istraživanju Marulove i uopće hrvatske humanističke, još uvijek nedovoljno proučene, književne ostavštine.
Marulov distih u knjizi De humilitate
Faksimil i izložba povodom 500. obljetnice tiska Judite
Marko Marulić napisao je ep Judita na hrvatskom jeziku 1501., pa je 500. obljetnica nastanka Judite slavljena 2001. Marulovo djelo s punim naslovom Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena tiskano je međutim prvi puta u Veneciji 13. kolovoza 1521. Jedan od dva primjerka toga izdanja, koliko se zna, sačuvana u svijetu čuva knjižnica Male braće u Dubrovniku. Taj primjerak je potpun za razliku od onog drugog u Zadru. Faksimil tog izdanja tiskala je tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) 1950. u Zagrebu. Muzej Grada Splita organizirao je 2021. povodom ove okrugle obljetnice prvog tiska, prema istom dubrovačkom primjerku, izradu novog faksimila. On će biti izložen na izložbi koju u ovoj godini organizira Muzej grada Splita u suradnji s Marulianumom – Centrom za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga i Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a pod pokroviteljstvom Grada Splita u novoobnovljenoj Staroj gradskoj vijećnici na Narodnom trgu (Pjaci).
Marulićeva „Summa Angelica“
Slavlje 500. obljetnice prvotiska Judite iznosi na vidjelo i druge zanimljivosti o Marulićevim djelima. U posljednje vrijeme u samostanu Male braće otkrivena su neka djela koja imaju direktnu vezu s Marulom. Među njima je i inkunabula koju je on posjedovao, a koju u svojoj oporuci naziva „Summa Angelica“. Riječ je o knjizi Nicolausa de Ausmo s naslovom Supplementum Summae Pisanellae, tiskanoj u Veneciji 1476. na koju je Marulić zasigurno svojom rukom napisao taj skraćeni naslov, a koja danas ima dubrovačku signaturom A-77. On je tu knjigu, kako otkriva oporuka, uz svoja tiskana djela ostavio svećeniku Rogeriju Capogrossu. Na istoj stranici te knjige netko je drugi zapisao Iste liber pertinet loci sanctae Mariae de Paludi, što je dokaz da je knjiga pripadala samostanu sv. Marije na Poljudu u Splitu, samostanu u kojem je svećenik Capogrosso pokopan.
Marulićev potpis na inkunabuli
Inkunabula koja se nalazi u franjevačkom samostanu Male braće, sa signaturom A 65, ima nekoliko Marulićevih monograma „.M.“ Riječ je o knjizi Decretales pape Grgura IX. tiskanoj u Veneciji 1482. Taj pravni priručnik ima mnoštvo rukom pisanih bilješki, a neke od tih „marginalija“ označene su i Marulićevim potpisom, odnosno monogramom. To je znak da je Marulić dok se bavio odvjetničkim poslom knjigu često koristio. Inkunabula nije navedena u njegovoj oporuci što može značiti da je nju još prije oporuke darovao nekome tko ju je trebao.
Žića splitskih svetaca
Pomiješani kodeks (codex miscellaneus) rukopis br. 589 Male braće čuva djela Čten’je života i muke blaženoga i sfetoga Dujma, Čten’je života i muke blaženoga Staša mučenika i Čten’je prinesen’ja telez svetoga Staša i svetoga Dujma iz Solina grada u Split grad. Riječ je o prijepisima Marulićevih djela iz 1560. godine, kako je još 2009. u knjizi Nepoznata proza Marka Marulića objavio prof. Zvonko Pandžić.
Judita u klaustru samostana
Na dan 13. kolovoza 2021. s početkom u 21 sat u klaustru samostana Male braće u Dubrovniku bit će izložena knjiga Judita Marka Marulića, s originalnim naslovom Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena. Ta mala ali za hrvatski narod iznimno značajna knjiga, istog je dana prije pet stoljeća na hrvatskom jeziku izišla iz tiska u Veneciji. Uz više od tisuću knjiga iz 16. stoljeća, u ovom samostanu je i jedini potpuno sačuvani primjerak tog prvog izdanja Marulićeve knjige. Franjevci su još pred godinu dana, za jubilarnu 500. obljetnicu, za 13. kolovoza, najavili predstavljanje prvog kritičkog izdanja Judite, znanstveni rad kojeg na tu temu priprema prof. Zvonko Pandžić. Predstavljanje je međutim odgođeno iz tehničkih razloga. Ipak, kako bi obilježili ovu jubilarnu obljetnicu franjevci će toga dana upriličiti izložbu (od 21 do 22 sata) na kojoj će posjetitelji izbliza moći vidjeti pola milenija staru knjigu Judite. Također će tada biti izložen njezin faksimil kojeg je po ovom primjerku nedavno dao izraditi Muzej grada Splita, kao i onaj koji je 1950. izdala JAZU u Zagrebu.
Tu će biti i inkunabula koju Marulić u svojoj oporuci zove „Summa Angelica“, a riječ je o knjizi Nicolausa de Ausmo (s naslovom Supplementum Summae Pisanellae), tiskanoj u Veneciji 1476. (s dubrovačkom signaturom A-77) na koju je Marulić svojom rukom napisao taj skraćeni naziv. On je tu knjigu, uz svoja druga tiskana djela, ostavio svećeniku Rogeriju Capogrossu. Na knjigu je netko kasnije zapisao „Iste liber pertinet loci sanctae Mariae de Paludi“, što odaje da je knjiga nekad bila vlasništvo franjevačkog samostana sv. Marije na Poljudu u Splitu, samostana u kojem je svećenik Capogrosso pokopan. Na izložbi će se moći vidjeti i inkunabula tiskana u Veneciji 1482. (sa signaturom A-65) pravni priručnik pape Grgura IX. Decretales, cum glossa, u kojoj je mnogo marginalija, a više njih Marulić je označio svojim monogramom „.M.“
Iste večeri bit će izložena barokna umjetnička slika, koja se do nedavno nalazila na fratarskom hodniku, s portretom Artemisie Gentileschi (1593-1652/3?) slikarice koja je naslikala najpoznatiju sliku Judite na svijetu.
(Ulaz uz poštivanje epidemioloških mjera!)
Fra Stipe Nosić
Portret autorice najpoznatije slike Judite
U Veneciji 13. kolovoza 1521. iz tiska je izišla Judita, prva Marulićeva knjiga tiskana na hrvatskom jeziku. Marko Marulić napisao je taj ep još 1501. nadahnut biblijskom junakinjom, a po njemu je on kasnije prozvan „ocem hrvatske književnosti“. Jedini potpuno sačuvani primjerak tog prvog izdanja čuva knjižnica samostana Male braće u Dubrovniku. Jubilarna 500. obljetnica Marulićeve Judite bit će obilježena izlaganjem te knjige na isti dan pola tisućljeća nakon toga, 13. kolovoza 2021. u 21 sat u klaustru samostana.
Tu kratku izložbu u prigodi visokog jubileja obogatit će do sada nepoznato originalno platno glasovitog francuskog slikara Simona Voueta (1590-1649), na kojem su portreti dviju poznatih slikarica, njegove supruge Virginije Vezzi ili da Vezzo (1601-1638) i Artemisije Gentileschi (1593-1652/3?). Na slici je Artemisija, prva profesionalna slikarica u povijesti, koja je naslikala najpoznatiju sliku Judite na svijetu, predočena u trenutku dok Virginiji na svitku biblijske knjige prstom pokazuje mjesto o Juditi. Kao rezultat te konzultacije nastala je Virginijina slika Judite s mačem i Holofernovom glavom oko 1624.-26., a model za Juditin lik bila je Artemisija. Autor ovog dvostrukog portreta ovjekovječio je zapravo trenutak dogovora dviju slikarica oko izrade te slike. Platno, koje se začudo ne nalazi na popisu Vouetovih djela, otkriva tadašnji izgled slavnih baroknih slikarica i raspoloženje za vrijeme dogovora o izradi Virginijine Judite. Slika je, i pored toga što je Virginija na njoj prikazana djelomično obnaženih grudi, desetljećima visjela na zidu hodnika dubrovačkih franjevaca. Tamo je zasigurno došla zahvaljujući svitku knjige, odnosno slikarici Artemisiji i njezinoj slikarskoj orijentaciji na herojske biblijske likove.
Jubilarna obljetnica prvog tiska Judite, osim što je u dubrovačkom samostanu na vidjelo iznijela neke do sada nepoznate Marulićeve tragove, indirektno je otkrila Vouetovo remek djelo s portretom autorice glasovite slike Judite, pa će slika s hodnika biti preseljena u muzej i dostupna javnosti.
Fra Stipe Nosić
O izložbi vidi pod linkovima niže:
https://dulist.hr/tiskana-prije-500-godina-mala-braca-izlozila-prvo-izdanje-maruliceve-judite/724956/#&gid=null&pid=1
https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/vijesti/kultura/remek-djelo-marka-marulica-petsto-godina-stara-judita-izlozena-u-klaustru-samostana-1119883
Marulićeve knjige u knjižnici Male braće
Knjižnica Male braće čuva Juditu, Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, tiskanu u Veneciji 1521., kao jedini kompletni sačuvani primjerak tog prvog izdanja (Inv. br. 55-IV-45).
Osim Judite, tu su i drugi rijetko sačuvani primjerci starih izdanja Marulićevih knjiga:
De institutione bene vivendi per exempla sanctorum. Venecija, 1506. (Pouke za čestit život po primjerima svetaca). (Inv. br. 34-I-15) uvez u pergamenu s rukopisnim bilješkama. (Knjiga je izložena u staroj ljekarni).
(Stari katalog knjižnice Male braće kojeg je napravio fra Lujo Čurčija (Rukopis 328) ima upisanu i knjigu De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, izdanu u Parizu 1571. U novom katalogu knjige nema!)
Evangelistarium: opus vere evangelicum, sub fidei, spei & charitatis titulis, in septem libros partitum. Nunc recens excusus. - Coloniae: Cholinus: 1556. (Inv. br. 36-I-9) na predlistu: “Jo. Bapte’ Pianardj Crem”; na posljednjem listu rukopisna bilješka (= excerpta).
Opera Omnia M. Marvli Spalatensis, Nvnqvam Antea Simvl Excvsa, diuisa in duas Partes, : quarum prior dictorum factorumque memorabilium Libros sex continet; Siue, De bene beateq[ue] viuendi institutione, ad normam vitæ Sanctorum utriusque Testamenti collectos atque in ordinem digestus: Posterior Vero, De fide, spe, & charitate Libros septem, Opus longè vtilissimum: Et Parabolas quinquaginta, Venetia, 1586. (Inv. br. 33-IV-8) ex libris na str. 452: “Ad usum Patris fratris Basilij a Ragusio”; “fra Franco Gio…” i druge rukopisne bilješke.
Opera Omnia M. Marvli Spalatensis, Nvnqvam Antea Simvl Excvsa, diuisa in duas Partes, : quarum prior dictorum factorumq́ue memorabilium Libros sex continet; Siue, De bene beateq́[ue] viuendi institutione, ad normam vitæ Sanctorum utriusque Testamenti collectos atque in ordinem digestus: Posterior Vero, De fide, spe, & charitate Libros septem, Opus longè vtilissimum: Et Parabolas quinquaginta. Antverpiae Nutius, 1601. (Inv. br. 34-I-16).
Opera di Marco Marulo da Spalato, circa l'institutione del buono, e beato viuere, secondo l'essempio de' santi, del Vecchio e Nouo Testamento. Diuisa in sei libri. Tradotta in lingua toscana da maestro Remigio Fiorentino ... Edizione. Di nuouo con diligentia ristampata, e da notabilissimi errori emendata. Venetia : appresso Paulo Vgolino, 1601 (Venezia : appresso Paolo Vgolino, 1601). (Inv. br. 34-V-10)
Regum Dalmatiae gesta, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. / Lucio, Giovanni *1604-1679* . - Amstelodami : Blaeu, 1668. (Inv. br. 34-VII-6).
De humilitatae et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj). Venecija, 1519.
Na knjizi je Marulov epigram napisan rukom! (Knjiga nema signaturu, a izložena je u staroj ljekarni).
Fra Stipe Nosić
Najava izložbe i predstavljanje Pandžićeve knjige
Franjevački samostan Male braće u Dubrovniku, 16. ožujka u 14 sati
Marko Marulić napisao je ep Judita na hrvatskom jeziku pred više od pola tisućljeća. Po tom djelu on je kasnije prozvan „ocem hrvatske književnosti“. Franjevački samostan Male braće čuva jedini potpuni primjerak prvotiska toga Marulićeva djela. Prof. Zvonko Pandžić, koji se dugo bavi Marulićevim djelima, ovom samostanu dao je čast da bude nakladnik njegove knjige koju je priredio prigodom 500. godišnjice prvog tiska Judite. Knjigu je naslovio: MARKO MARULIĆ, ISTORIJA SVETE UDOVICE JUDIT U VERSIH HARVACKI SLOŽENA. Povodom petstote obljetnice prvotiska, kritičko, studijsko i preslikano izdanje. A Marulić je Juditu napisao, kako u njoj stoji: „Od rojen’ ja Isukarstova u pȕti godišće parvo nakon tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu.“ Primjerak knjige koju čuvaju Mala braća otisnut je 13. kolovoza 1521. u Veneciji. U ovom samostanu više je Marulićevih knjiga i onih koje imaju vezu s njim. Po različitim tragovima, po knjižnim marginalijama pisanim Marulovom rukom, u tim i drugim knjigama Pandžić je došao do različitih vrijednih zaključaka, koje iznosi u ovoj knjizi i za koje daje uvjerljiva tumačenja. On je, kako njegova knjiga otkriva, pozorno čitao pismo koje je Marulić povodom Judite pisao kumu dom Dujmu Balistriliću, a koje je objavljeno kao svojevrsni predgovor Juditi. U tom pismu posvete kumu indirektno spominje Marulić izvore i uzore kojima se služio kod stvaranja svoje prve knjige na hrvatskom jeziku. Svećenik Balistrilić je po Maruliću očito bio sposoban s tekstom Judite uspoređivati tada slavne latinske i talijanske uzore. Pomno proučavajući ovu posvetu Pandžić je prepoznao mnoge detalje slavnih uzora koje je hrvatski pisac koristio kod stvaranja svog epa. U svojoj knjizi Pandžić zapravo nudi tri knjige. Prva je: prvo kritičko izdanje Judite uopće u izvornom slovopisu s kritičkim aparatom. Druga: studijsko izdanje za šire čitateljstvo preneseno transkripcijom u suvremeni hrvatski slovopis, što je u stvari transkribiran tekst u suvremeni hrvatski jezik, pa Juditu svaki Hrvat, koji je čitao Bibliju, može razumjeti. A treća je knjiga: faksimil jedinoga u cijelosti očuvanoga primjerka prvotiska Judite koji se nalazi u knjižnici Male braće. To je u stvari njezino treće faksimil izdanje, nakon što je to učinila JAZU 1950. i Muzej Grada Splita 2021. Pandžić je u Hrvatskoj i u Europi pronašao brojne nepoznate Marulićeve rukopise i zapise, i time u mnogome doprinio da danas njegovu Juditu možemo bolje razumjeti. Zato se ova monumentalna knjiga može zvati „Pandžićeva Judita“. Osim toga Pandžić je u inkunabuli Ovidijevih Metamorfoza (Opera. Vol. I. Metamorphoses; Bonus Accursius, ed., Venetiis 1489), koja je zasigurno bila Marulićevo vlasništvo s njegovim rubnim bilješkama (čuva se u franjevačkom samostanu na Košljunu, br. 61) našao Marulićev autoportret. Iako minijatura kao inicijal tu predočava pjesnika Ovidija, u slici se može prepoznati lik Marula kojeg je, njegov prijatelj i životopisac, Frane Božićević opisao sljedećim riječima: "Bio je srednjega stasa, širokih ramena, tijela ne ugojena, nego vitka, čela vedra i široka; oči mu bijahu crne, nos orlovski, lice pristalo, kosa poput kore kestena i duga, brada ozbiljna i časna; svi dijelovi tijela skladno su se slagali sa stasom". Pandžić nam u Godini Marka Marulića, koja se po odluci Hrvatskog sabora obilježava od 22. travnja 2021. do 22. travnja 2022., nudi iznimno vrijedno djelo o Marulu i njegovu stvaralaštvu. Zahvaljujući njemu, danas pet stoljeća poslije, imamo i predodžbu kako je taj znameniti Hrvat izgledao. Ova knjiga bila je najavljena za 13. kolovoza 2021., dan na koji je Judita prije 500 godina tiskana, ali zbog pandemije COVIDa-19 i drugih objektivnih razloga njezin tisak je odgođen. Izišla je ipak u „Marulićevoj godini“, a na njoj prof. Pandžiću treba odati veliko priznanje i čestitke. Uz predstavljanje knjige prof. Pandžić dubrovačkoj publici u jednodnevnoj prigodnoj izložbi približit će Marulićeve knjige samostana Male braće, kao i neka djela hrvatskih humanista koji su u svom radu slijedili Marulića.
Fra Stipe Nosić
Predstavljena knjiga Judita
U samostanu Male braće svečano je predstavljena knjiga MARKO MARULIĆ, ISTORIJA SVETE UDOVICE JUDIT U VERSIH HARVACKI SLOŽENA. Povodom petstote obljetnice prvotiska, kritičko, studijsko i preslikano izdanje, profesora Zvonka Pandžića. Riječ je o knjizi koju je autor dugo pripremao i u kojoj je donio važna otkrića koja se tiču života i rada slavnog hrvatskog književnika. Radi se zapravo o tri knjige u jednoj, kojima prethodi opsežni monografijski predgovor. Prva donosi: prvo kritičko izdanje Judite uopće u izvornom pravopisu s kritičkim aparatom. Druga: studijsko izdanje za šire čitateljstvo preneseno transkripcijom u suvremeni hrvatski pravopis, što je u stvari tekst u suvremenom hrvatskom, pa Juditu svaki Hrvat, koji je čitao Bibliju, može razumjeti. A treća knjiga je: faksimil jedinoga u cijelosti očuvanoga primjerka prvotiska Judite, koji se čuva u knjižnici Male braće u Dubrovniku.
Samom predstavljanju knjige prethodila je prigodna izložba uz opširno tumačenje jedine potpuno sačuvane tiskane Judite iz 1521., povodom čijeg je prvotiska i Hrvatski sabor proglasio „Godinu Marka Marulića“. Uz original Judite bile su izložene brojne knjige kojima se Marko Marulić služio pišući tu knjigu. Neke od njih nalaze se u ovom dubrovačkom samostanu i sadrže Marulićeve crteže, metafore, stihove ili pojmove koje nalazimo i u Juditi. U svojoj knjizi i na prigodnoj izložbi prikazao je prof. Pandžić neka od saznanja o Marulićevu stvaralaštvu do kojih je došao za vrijeme svog petnaestogodišnjega istraživačkoga rada po mnogim europskim i hrvatskim knjižnicama i arhivima. Neka od njih iz temelja mijenjaju dosadašnje znanje o nastanku i izvorima Judite, prvog Marulićeva tiskanog djela na hrvatskom jeziku. Pri tom je posebno važan, od Pandžića otkriveni, vizualni lik Marulića kojeg je ovaj svestrani hrvatski humanist i kršćanski pjesnik kao autoportret ostavio u inkunabuli br. 61, Franjevačkog samostana na Košljunu.
Događaju su između ostalih prisustvovali: izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora, Gordana Jandrokovića, zastupnik Ante Bačić, voditelj Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, a u ime grada Dubrovnika pročelnica za kulturu Julijana Antić Brautović i Pavo Jančić, te predsjednik vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić
Fra Stipe Nosić
