FONTANA
Fontana je napravljena u drugoj četvrtini 15. stoljeća. Isklesana je od pješčanika, i jedno je od ljepših klesanih gotičkih djela na području Dubrovnika. Na vrhu fontane nalazi se kip sv. Franje Asiškoga, koji potječe najvjerojatnije iz 19. stoljeća, a na tom mjestu izvorno se nalazila kamena statua Gospe (sada izložena u staroj ljekarni). U Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u zbirci sadrenih odljeva fragmenata s nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine od IX. do XV. stoljeća (zgrada 2, prizemlje, dvorana III, HZ-654) nalazi se sadreni odljev toga kipa. (Fotografija originala, ovdje na slici, dolje desno!)
Fontanu je izradio Petar Martinov iz Milana (Pietro di Martino da Milano) u doba kada je radio veliku i malu fontanu („Onofrijeve“) i više figura sv. Vlaha u Dubrovniku, jer je i samostan Male braće tada dobio vodu iz vodovoda koji je išao unutar gradskih zidina.
Fontana je smještena u sredini klaustra, a s obje strane se nalaze maleni obrađeni vrtovi.
Između vrtova je kamenom popločani prolaz s naknadno ugrađenim kamenim klupama za odmor.
Ne zna se da li je fontana oštećena za vrijeme potresa 1667., ali je oštećenja na njoj bilo kasnije, i to na njenom donjem osmerokutnom bazenu, što svjedoči stara razglednica objavljena u knjizi: Dubrovnik sa starih razglednica, Dubrovnik 1996. na str. 191. (Vidi ovdje, dolje, lijevo!)
3D model fontane postavio je na Google Earth gospodin Stipan Ujdur u sklopu 3D modela klaustra i franjevačkog samostana i crkve Male braće.
Reljef sv. Franje Asiškog
U blagovaonici samostana nalazi se propovjedaonica na kojoj je i oslikani kameni reljef sv. Franje Asiškog. Djelo je to kipara Petra Martinova iz Milana (Pietro di Martino da Milano), koji je tijekom četvrtoga i petoga desetljeća 15. stoljeća radio unutar starog grada Dubrovnika. Uz veliku i malu fontanu („Onofrijeve“), više figura sv. Vlaha, fontana u klaustru Male braće i druga umjetnička djela, izradio je i propovjedaonicu u blagovaonici franjevačkog samostana s oslikanim reljefom sv. Franje Asiškog.