Na drvenom stolu u staroj ljekarni Male braće nalazi se naslikan jedinstven simbol ljekarne. Simbol prikazuje zlatnu posudu smještenu na glavi jednog anđela. Na posudi, i oko nje, nekoliko je zmija. S lijeve i desne strane naslikan je po jedan anđeo. Pored anđela na lijevoj strani slika je liječnika Hipokrata (od 460. do 356. prije Krista) a na desnoj strani naslikan je liječnik Aeskulap, (Asklepij) mitološki bog medicine, čije ime se i nalazi u poznatoj „Hipokratovoj zakletvi“. Asklepij je liječnik uz čiji se san s lijekom veže zmija. Naime, ovaj liječnik promatrao je zmiju nakon što je jela određenu ljekovitu travu zbog čega je bivala mlađa i zdravija, što je dokazivala i promjena njene kože. Asklepij je, kako je mit prenio, od zmije uzeo taj lijek i sačuvao ga u zlatnoj posudi.
Zmija podignuta na stup u Mojsijevo vrijeme povezivana je simbolično s ozdravljenjem koje od Boga dolazi. Veza je to sa simbolom Isusova križa, kako to ističu i novozavjetni biblijski tekstovi, Isus Krist podignut na križ donosi ozdravljenje - spas.
Zahvaljujući Asklepijevu snu zmija je postala simbol medicine, tako da sve do danas zmija u različitim prikazima simbolizira medicinsku struku. Na slici apotekarskog stola Male braće ona je okružena anđelima.
Zanimljivo je da je i lik Asklepija isklesan na jednom kapitelu koji se nalazi u Kneževu dvoru u Dubrovniku, i da je tamo kamena ploča s uklesanim latinskim heksametrima u kojima se slavi Asklepija kao dubrovčana.
Ako tome dodamo pretpostavku da je sliku na starom stolu za recepte u franjevačkoj ljekarni vjerojatno naslikao neki dubrovački slikar franjevac, dubrovačka ljekarnička priča ispada bogatija.
listopad 2014., Stipe Nosić

A Hipokratova zakletva, koja još i danas treba obvezivati liječnike, glasi:

Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem, Higijejom i Panakejom svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svim silama i savjesti držati ovu prisegu i ove obveze.
Svoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, davat ću mu što mu u životu bude potrebno, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovo umijeće, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće.
Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca mojega učitelja. Učit ću i đake, koji se budu ugovorom obvezali i ovom prisegom prisegli, ali nikoga drugoga.
Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika, štitit ću ga od svega što bi mu
moglo škoditi ili nanijeti nepravdu.
Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.
Čisto ću i pobožno živjeti i obavljati svoje umijeće. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to
prepustiti onima koji se time bave.
U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito
zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih.
Što pri svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćanju s ljudima, koliko se ne bude smjelo javno znati, prešutjet ću i zadržat ću tajnu.
Budem li održao ovu prisegu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i uspješno umijeće, neka steknem slavu i ugled kod ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu prisegu i prisegnem li krivo, neka me zadesi protivno.