Samostan Male braće

Samostan Male braće podjednako je poznat po klaustru (unutarnjem dvorištu) kao i po ljekarni. Prema usmenoj tradiciji, samostan je "gradio" fra Vito iz Kotora, koji je također bio graditelj samostana sv.  Frane u Zadru, kao i samostan sv. Franje u Puli. Jedan od klesara koji je radio u klaustru bio je Miho Brajkov iz Bara, koji je svoje ime ostavio na nadgrobnoj ploči na prvom pilonu (jugostočni ugaoni stup), gdje je u blizini grob njegove obitelji iz prve polovice 14. stoljeća. Klaustar karakteriziraju trijemovi koji prostor dijele u četiri dijela. Križni svodovi nose četverokrilnu terasu, upirući se o dvanaest nosećih stupova, te šezdeset dvostrukih vitkih stupića (ukupno 120), od kojih je svaki ukrašen lisnatim ili figurativnim glavicama i stopama. Plohe između nosećih stupova i lukova rastvorene su okruglim otvorima (rozetama), na svakoj strani po tri. Središnji dio klaustra podijeljen je na dvije površine zasađene zelenilom, između kojih je šetnica s fontanom, koja je napravljena kad i dubrovački vodovod, i koja je iz njega bila osbskrbljivana vodom. Fontanu je  u 15. stoljeću radio Petar Martinov iz Milana.

Po raznolikosti ukrasnih motiva, klaustar Male braće je, po nekima, najzanimljiviji srednjovjekovni spomenik koji je sačuvan u Dubrovniku, kao i najznačanije djelo u prijelaznom romaničko-gotičkom stilu.

O pokapanju u klaustru svjedoče nadgrobne ploče i natpisi, uklesani ili umetnuti u zidiće.

Unutar samostanskog kompleksa nalazi se još jedan manji, gornji klaustar sa zdencem.